Filozofija medicine

Da li medicini treba filozofija?
Da, dvojako. Najviše u epistemološkom smislu i to zbog promišljenja pitanja što znamo a što ne znamo i po čemu mi to mislimo da znamo odnosno da ne znamo?Neki stavovi se naprosto podrazumijevaju što nije dobro. Sve treba biti ( i jest) podložno reviziji s obzirom na nove informacije koje se stječu tijekom vremena. Takodjer zrno anarhističkog pristupa takodjer nije na odmet. Anarhizam kao u najboljem slučaju pokret koji preispituje institucije kao poluge moći u društvu,potreban je medicini.Medicina kao institucionalna škola misli prisvaja sebi monopol ma medicinske istine pozivajući se na znanost u medicini.
Pritom prisvaja moć o odlućivanju u pitanjima zdravlja, života i smrti.Kao što znamo monopoli su opasni. Jer primjena znanosti u medicini je samo djelomično moguća radi mnoštva varijabli prisutnih u procesu. Stoga rezultati validnih znanstvenih istraživanja u medicini nisu neupitni.
Tek kad se zaključci istraživanja medicinske znanosti primjene u praksi dobiva se prava slika. odnosno uvid " da li je alat dobar".S obzirom da je praksa mnogo kompleksnija od teorije, mi, kliničari , suočavamo se sa " mrtvim slovima na papiru" koje često možemo baciti u vjetar!U isto vrijeme neka saznanja koja stječemo u svakodnevnom radu nisu prisutna u literaturi a u istu teško ulaze jer urednički filter nije neovisan već je pod utjecajem vladajuće strukture moću u medicinskom svijetu na globalnoj razini ( interesi industrije!). Ne zaboravimo da u svakoj školi misli postoje dogme koje njeguju autoriteti struke najviše iz razloga očuvanja i opravdanja svojeg vlastitog ega!

Zašto se po mojem mišljenu sve do sada navedeno dešava? Zbog dominacije interesnih nad kognitivnim vrijednostima u medicini. Medicina želi zadržati društvenu moć te se služi raznolikim manipulacija ( jer samo bolesni trebaju medicinu i u nju investiraju) Medjutim posljedice nisu samo odgovarajuće. S obzirom da svaka revolucija jede svoju djecu liječnici su često taoci vlastitih često neosviještenih menipulativnih koncepata.

Sve navedeno medjutim nije tipično samo za medicinu, nego za svaki strukovni kartel a cijela igra počinje već manipulacijama u obrazovanju.Izgleda je da u društvu svi grade manje ili veće zavjere kako bi novac zadržali što dulje i što više kod sebe te da ga svakako ne ispuste iz ruke.Možda je takav pristup i logičan jer svi smi mi samo ljudi. Samo onada nemojmo, bar sami pred sobom, umatati interese u razne priča, jedna od njih je i znanost. Neki misle da je odgovor u evidence based medicini. Medjutim sve je u stari isto i dolazi samo do reciklaže već vidjenog znanja i načina razmišljanja baš zbog prirode uredničkog filtra koji nadgleda "ulaz ideja" u relevantnu medicinsku litetaruru.

Integralna medicina je prihvatljivija zato jer:

  • pretpostavlja kognitivne vrijednosti interesnima (zato jer ne robuje niti jednoj školi misli)
  • integrira dobre ideje iz različitih sustava što povećava njenu kognitivnu moć i tako sebe stavlja u poziciju pravog autoriteta (koji se održava kompetencijom) a ne lažnog (koji se održava silom)
  • stvara slobodne liječnike,. Slobodne ra rade svoj pravi posao. A to je generiranje zdravlja!

(Autorica ovog teksta nipošto nije protiv znanosti i protiv medicinskog obrazovanja. Već se zalaže za reviziju istog.)